Predgovor

Jedanaest godina rada udruge SULIKUM svakako nije događaj planetarnog ili državnog značaja, ali unutar granica Grada Siska, čak i Sisačko-moslavačke Županije, događaj je koji ima svoje značenje i društvenu težinu. Okupljanje šarolikog društva individua na jednoj zajedničkoj crti, održavanje kontinuiteta druženja i zajedničkog rada, preživljavanje nestašica materijala i prostora, manjka razumijevanja, pače otvorene netrpeljivosti, u zajedničkom nazivniku nose jedno ime – entuzijazam. Ime hranjeno razumijevanjem tiska i elektronskih medija, dobrohotnošću pojedinih čelnika Grada i Županije, moralnom i materijalnom potporom pojedinaca, osobnom ambicijom članova, zalaganjem i žrtvovanjem pojedinih članova, ukupno – pozitivnim ozračjem u konačnici, jer i kritike, oljuštene od malicioznosti, egoistične zatvorenosti u “svoj atar” i sitnodušja, pomagale su rastu i opstanku Udruge. Udruge koja je sanjana od pojedinaca u zadnja dva-tri destljeća, a dosanjana 22. 12. 1993. g. 
Je
 li Sisku bila potrebna udruga ovakvog profila? Amatersko slikarstvo i skulptorstvo živi samozatajno u individualnom općenju duha s crtom i/ili bojom i/ili oblikom, u nadrastanju diletantizma, hrvanju s nedoumicama i neznanjem, mukotrpnim shvaćanjem likovnih zakonitosti, prihvaćanjem društvene minornosti, upornim traženjem putova spajanja osobnog osjećaja i uspostavljenih vrijednosnih likovnih kriterija, kušanjem tuđih plodova, plagiranjem, kompiliranjem, imitiranjem, ali prije svega i iznad svega ljubavlju za prirodno, društveno i duhovno okružje koje se može razmotriti i prikazati upravo crtom i/ili bojom odnosno oblikom. Promućurnost i druželjubivost, uzete ruku pod ruku, svakako su osobine međusobno upletene u inicijalnu situaciju pred nastanak Udruge jer je prva bila nužna da bi iz okrilja egoističkog, pa i autističkog individualiteta, između brojnih karakternih sastavnica, primjerice egocentrizma, umišljenosti, nesnošljivosti, straha, samopodcjenjivanja, nasrtljivosti, nezainteresiranosti, pogurala upravo drugu i isturila ju kao postulat i osnovnu vrijednost udruživanja. Nakon deset godina, amatersko je slikarstvo u Sisku na bitno drukčijim pozicijama negoli je bilo prije toga. Brojne pojedinačne i skupne izložbe, likovne kolonije, aukcije i donacije uspostavile su vrlo uočljivu činjenicu: uz likovnu aktivnost institucionalno školovanih slikara i skulptora, djeluju i slikari i skulptori samouci. Likovna scena Siska time je obogaćena, a činjenica da među ovima potonjima ima takvih koji su pozitivno ocijenjeni kako od prvih, tako i od povjesničara umjetnosti i od stručnih prosudbenih povjerenstava jasno govori i o dosegnutoj kakvoći i o likovnom rastu pojedinog člana, time i o vrijednosti udruživanja koje kao katalizator ubrzava procese prirodnog učenja. 
Trebalo
 je, međutim, na samom početku, osim dobre volje amatera, i dobre volje podupiratelja, jer ako su prvi osiguravali dostatnu energiju za svladavanje organizacijskih i zakonskih uvjeta, drugi su osiguravali materijalna sredstva i društvenu naklonost ideji da se osnuje Udruga. Za ovaj prinos Udruga je posebno i naročito zahvalna pokojnom prof. dr. Antunu Baueru, njegovoj supruzi koja ga je vjerno pratila u Sisak i profesoru Vlatku Matijeviću. Prvi se odazvao pozivu na Osnivačku skupštinu i aktivno sudjelovao u njezinu radu, a drugi je omogućio sastajanje Inicijativnom odboru, prostor za prvu izložbu Udruge i sudjelovao u radu Osnivačke skupštine.

 

Za daljnji rad Udruge zaslužni su nečlanovi, počasni članovi i članovi-podupiratelji:
Marija Krešić, Franjo Mihelčić, Ljubica Kocet, prof. dr. Antonija Bauer, Veljko Gulan, Marijana Milas, Đuro Tadić, Goran Zagorac, Zdenka Stojčević, Đurđa Lasić-Vuković, Boško Zelić, Dinko Pintarić, Ivica Antolčić, Josip Palada, Spomenka Jurić, Gordana Šegović, Ivanka Roksandić, Višnja Šaravanja-Horvat, Josip Frković, Mate Piškor, Zdravko Strižić, Nikola Čutuk, Željko Grgurinović, Lea Krivošić, Miodrag Dobrić-Brada, Mišo Dujmić, Denis Martinović, Mirjana i Marijan Heblin, Nevenka i Zvonko Rastovac, Snježana Šnajder, Miroslav Kiš, Marina Nikolić, Ružica i Mladen Haller, Zdenka Bagarić, Jadranka Radmanović, Krešimir Butković, Željko Rakarić, Alojzije Gjuračić, Ivan Sinovčić, Ivo Dinčir, Zvonko Rožić, Drago Štajduhar, Vladimir Benčina, Stanko Špoljarić, Zoran Burojević, Marijan Nekola, Darko Pavlak, Đuro Brodarac, Ratko Žapčić, Dražen Bošnjaković, Marjan Kolar, Pavica Pirc, Ante Lovreković, Ante Bobetko, Ratko Štimac, Ivan Imprić, Bernard Matijašević, Božidar Škrljac, Željko Žunić, Olga i Erich Werft, mr. sc. Sanja Božek,
te tvrtke:
Dječji dom Vrbina, OŠ Ivana Kukuljevića Sisak, Dom umirovljenika Sisak, Gimnazija Sisak, Hotel Panonija Sisak, Zagrebačka pivovara, Rarus Sisak, Segestica-Podravka, Brezovica, Hrvatske šume – Uprava šuma Sisak, Karlovačka pivovara, Sanders trgovina, Glazbena škola “Fran Lhotk\” Sisak, Caffe bar “Dolar”, restoran “Kaptolska klet” Sisak, “Palma” Pešćenica, Čvor Bjelovar,
a posebno:
Grad Sisak i Sisačko-moslavačka županija te Večernji list, Sisački (i novi) tjednik, Jutarnji list, Radio Sisak, Radio Quirinus, Radio Ivanec, HRT i NET. Hvala svima!

Iako Udruga danas nema svoje redovne tjedne sastanke zbog neuporabljivosti od Grada dodijeljenoga prostora, povremeno se nađu članovi na okupu u Domu umirovljenika i Gimnaziji Sisak, ali to Udrugu ne ometa u realiziranju već tradicionalnih aktivnosti kao što su likovna kolonija u Čigoču i godišnja izložba radova. Pribroje li se pojedinačne izložbe te sudjelovanja na vanjskim likovnim kolonijama, aktivnost članova je neupitna, a to pokazuje da i Udruga živi punim životom. Za nadati je se da će u narednom desetljeću zapuhati topliji vjetrovi glede beskućništva i da će, uz naš samoprijegor, aktivnost i žrtvu, i Grad i Županija pomoći u namicanju adekvatnog, za rad i izložbe primjerenog prostora.

Leave a Reply